DIR/FLOORTIME MODEL

By | 2021-04-06T12:36:05+02:00 April 6th, 2021|Novosti|Comments Off on DIR/FLOORTIME MODEL

Igra je sastavni i vjerovatno najvažniji dio života djeteta.Pored toga, igra predstavlja osnov dječijeg razvoja; njegove fizičke, socijalne i intelektualne sposobnosti, a to je posebno važno kada se radi o djeci sa teškoćama u razvoju. U svakom djetinjstvu se igra, rad i učenje međusobno prožimaju i dodiruju. Svako učenje je zanimiljivije i daje bolje rezultate ako se kombinuje sa elementima igre, odnosno ako se provodi kroz igru, jer djetetu je tako zanimljivije.

U želji da što više osposobe svoje dijete sa teškoćama u razvoju za svakodnevni život, roditelji često zanemaruju ulogu igre jer nisu svjesni da ona podstiče razvoj djetetovih sposobnosti. Zato su tu stručnjaci (defektolozi, logopedi, terapeuti i dr.) koji ne smiju zaboraviti važnost igre u radu sa djecom sa teškoćama u razvoju.

Zato želim spomenuti DIR/FLOORTIME model –  model učenja interakcija putem djetetovih prirodnih osjećanja i interesovanja koji omogućavaju različitim djelovima uma i mozga da rade zajedno i da izgrade sukcesivno više nivoe socijalnih, emocionalnih i intelektualnih sposobnosti.

Floortimedoslovno prevedeno znači „vrijeme na podu“, međutim nije pravilo da se igra uvijek odigrava na podu.

DIR / Floortime Model je model učenja interakcija i izgradnje viših nivoa socijalnih, emocionalnih i intelektualnih sposobnosti, pomoću prirodnih osećanja i interesovanja svakog djeteta koji omogućavaju različitim dijelovima uma i mozga da rade zajedno.

Floortime je, zapravo, 20-30 minutno razdoblje u kojem dijete i roditelj/staratelj/terapeut sjede na podu, druže se i igraju, s tim što od obične igre u ovom slučaju roditelj/staratelj/terapeut ima stimulativno- razvojnu ulogu. Zadatak roditelja/staraljeta/terapeuta je da se igraju onoga što dijete zanima, da slijede djetetovo vodstvo u igri, ali na takav način ga se podstiče na interakciju.

 Cilj Floortime terapije je da djetetu omogući da doživi i prepozna različite senzorne, vizuelne i auditivne podražaje. Kroz kreiranje jednostavnih problemskih situacija dijete motivišemo za suočavanje i rješavanje istih, što dovodi da povećanja samopouzdanja i tolerancije na različite promjene iz okoline.

 Floortime terapija treba da bude u skladu sa hronološkom dobi djeteta, njegovim sposobnostima i interesovanjima.  DIR pristup primjenjuje se u radu sa svom djecom s poteškoćama u razvoju (djeca s teškoćama u učenju, djeca s teškoćama regulacije ponašanja, djeca s autizmom, djeca s emocionalnim teškoćama,…). Pokazao se izvrsnom metodom u radu s djecom s komunikacijskim i socijalizacijskim poteškoćama. Naime za razliku od drugih metoda, DIR pristup preporučuje roditeljima, starateljima i terapeutima da prate djetetove interese ili aktivnosti kako bi se postepeno gradile združena pažnja, interakcija,  komunikacija, emocionalno reagovanje, kao i specifične vještine kao što su logično rasuđivanje, simbolično mišljenje, igra i drugo.

Preporuke za Floortime:

  • Slijedite djetetovo vodstvo! Ne mijenjajte djetetovu igru! Nemojte nametati igračke ili način igre, već se priključite djetetu u onome što ono trenutno radi (ako npr. stoji kod prozora i gleda napolje, pridružite mu se, komentarišite ono što vidite).
  • Ne započinjite aktivnost, čekajte da je dijete započne pa mu se pridružite. Ako dijete ima poteškoća sa započinjanjem svrsishodnog djelovanja, vaše preuzimanje inicijative mu neće dati šansu da to nauči.
  • Budite aktivni učesnik igre! Možete glumiti da ste jedan od likova u igri, možete pokušati razigrano prepriječiti put djetetovom autiću ili se jednostavno praviti da ne razumijete djetetova uputstva kako biste ga podstakli da jasno pokaže što želi od vas.
  • Saosjećajte sa emocijama djeteta! Važno je prilagoditi se raspoloženju svog djeteta i gestovima, uzvicima i govorom mu pokazati da saosjećate s njim. Usklicima komentarišite djetetove uspjehe i neuspjehe, sve ono što mu se trenutno događa.
  • Uskladite se sa djetetovim stepenom razvoja! Tek kada je dijete spremno, možete razmjenjivati ideje u maštovitoj igri, voditi razgovore, a do tada se usredsredite na zadržavanje djetetove pažnje, na podsticanje njegove angažovanosti, stvaranje bliskog odnosa, komunikaciju gestovima.
  • Budite svjesni svojih emocija! Tokom igre pokušajte zadržati opušteno raspoloženje i budite strpljivi. Imajte na umu da dijete daje najbolje od sebe, da se ponaša u granicama svojih trenutnih sposobnosti. Važno je da dijete razigrano privlačite u interaktivnu igru, jer niko se ne bi htio igrati s nekim ko naređuje, optužuje ili je jako nestrpljiv. Kontrolišite svoje gestove i ton svog glasa.
  • Svaku radnju, aktivnost i igru potrebno je dovršiti bez obzira koliko djetetu za to treba vremena.

Ključ floortime je interakcija, roditelji, staratelji, terapeuti defektolozi, logopedi i ostale osobe iz porodice i okruženja su doslovno i figurativno uključeni u interakcije s djetetom na načine koji podstiču temelje učenja i razvoja a opet sve se odvija kroz igru.Igra je prirodan način djetetovog učenja, važna za svu djecu a posebno za djecu sa teškoćama u razvoju a kako kaže Marie Montessori:”Igra je djetetov rad”.

Pripremio i prilagodio

Saudin Husetović dipl. Socijalni pedagog