PROFESIONALANA REHABILITACIJA I ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM

By | 2021-06-23T11:14:07+02:00 June 23rd, 2021|Novosti|Comments Off on PROFESIONALANA REHABILITACIJA I ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM

Uvod

Pravo na rad je jedno od osnovnih ljudskih prava, koje garantiraju i štite ključni međunarodni dokumenti koji polaze od principa da svaki čovjek ima urođena, jednaka, neotuđiva i univerzalna prava koja proizlaze iz dostojanstva svih ljudskih bića. Pravo na rad podrazumijeva pravo na slobodan izbor zaposlenja odnosno zapošljavanje kao osnovni način socijalnog uključivanja osoba sa invaliditetom u sve društvene tokove što omogućava ekonomsku i socijalnu sigurnost. Sve države su dužne to pravo obezbijediti i osobama sa invaliditetom, ne samo kao izvor egzistencije već i kao način njihove društvene uključenosti.

Zapošljavanje, čemu prethodi adekvatna profesionalna i druga rehabilitacija, najbolja je odbrana od socijalne isključenosti i jedan od glavnih načina da se postigne puno učešće osoba sa invaliditetom u društvu. Osim toga, radom osoba sa invaliditetom smanjuju se socijalna i druga davanja, kojima se, ako nisu zaposleni, osigurava njihova egzistencija, pa i zadovoljavanje njihovih specifičnih potreba. Svojim radom, pored plaće, osobe sa invaliditetom obezbjeđuju socijalnu sigurnost jer za njih poslodavac uplaćuje doprinose za socijalno osiguranje. Uplata doprinosa obezbjeđuje osobama sa invaliditetom prava iz zdravstvenog osiguranja, nezaposlenosti, penzijskog i invalidskog osiguranja i dječije zaštite.

Dakle, postoji jako privredno opravdanje za zapošljavanje osoba sa invaliditetom. “Osobe sa invaliditetom, kao i sve druge osobe, imaju ustavno pravo na rad i ono im se ne smije uskraćivati”, kaže Viktor Gotovac, profesor radnog i socijalnog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Dodaje da rješavanje egzistencije osoba s invaliditetom kroz sistem socijalnog osiguranja i socijalne skrbi nije nimalo efikasno. Tako se, naime, ne udovoljava potrebi osoba sa invaliditetom za radom i samoizražavanjem. S druge strane, takvo finansiranje osoba sa invaliditetom težak je teret za budžet. Upravo zato, ističe profesor Gotovac, “trend se mijenja i nastoji se da osobe sa invaliditetom same zarađuju za život”.1 Veoma je važno naglasiti da rad osoba sa invaliditetom ima i za njih same brojne koristi koje se prema nekim istraživanjima se ogledaju u sljedećem:

  • zaposlene osobe sa invaliditetom imaju bolju sliku o sebi i više samopoštovanja i samopouzdanja
  •  društveno su aktivniji, prilagodljiviji su na promjene uopće
  •  u svakodnevnom ličnom životu su kompetentniji
  •  ekonomski su superiorniji
  •  manje obolijevaju u odnosu na nezaposlene.

Usaglašena politika zapošljavanja osoba sa invaliditetom predstavlja odgovornost države za probleme te populacije. Kada se uzme u obzir činjenično stanje i zadaci utvrđeni dokumentom ‘Politika u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini za sve nadležne subjekte’ koju je usvojilo Vijeće ministara BiH (“Službeni glasnik BiH” broj 76/07),2 neophodno je utvrditi nove pristupe u oblasti invalidnosti u procesu zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije u vidu preporuka. Novi pristupi u ovoj oblasti se zasnivaju na opredjeljenjima, ciljevima i mjerama za prevazilaženje postojećeg stanja u oblasti invalidnosti uopće utvrđenog u politikama u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini s ciljem da se osobe sa invaliditetom osposobe za korištenje preostalih radnih sposobnosti i uspješno uključe u tržište rada.

DEFINICIJE I POJMOVI

 Invalidnost– etimološki označava termin koji potiče od latinske riječi invalidus, što znači nesposoban, nemoćan, slab.

Osoba sa invaliditetom – je osoba čiji su izgledi da obezbijedi i zadrži zaposlenje, kao i da u njemu napreduje, znatno smanjeni zbog propisano priznate (od strane nadležnog organa) fizičke ili mentalne mane (preporuka Međunarodne organizacije rada – MOR).

Invaliditet- Prema Međunarodnoj klasifikaciji oštećenja, invaliditeta i hendikepa u zdravstvenom smislu invaliditet je svako ograničenje ili smanjenje (što proizlazi iz oštećenja) sposobnosti izvođenja neke aktivnosti na način ili u rasponu koji se smatra normalnim za ljudsko biće.

Invaliditet je razvojni proces i nastaje kao rezultat djelovanja osoba sa invaliditetom i prepreka koje proizlaze iz stajališta njihove okoline, te iz prepreka koje postoje u okolini a koje sprečavaju njihovo potpuno i djelotvorno sudjelovanje u društvu ravnopravno s drugim članovima tog društva (UN Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom).

 Radna sposobnost – podrazumijeva stepen usklađenosti između čovjekovih sposobnosti i znanja prema zahtjevima određenog rada u uslovima radne sredine. To je uspješna adaptacija izvršioca specifičnim uslovima rada na određenom radnom mjestu.

Preostala sposobnost – definira se kao preostala funkcionalna sposobnost. Pod tim se podrazumijeva i mogućnost njene restitucije i kompenzacije. Preostala radna sposobnost – podrazumijeva umanjenje radne sposobnosti za posao koji je osoba sa invaliditetom do tada radila (čovjek je posjedovao određenu radnu sposobnost koju je zbog oštećenja funkcija djelimično ili potpuno izgubio). Ukoliko bolest, odnosno povreda nije bitno oštetila funkcije neophodne za obavljanje toga rada, onda je radna sposobnost očuvana. Ako je bolest ili povreda oštetila upravo te funkcije, tada je radna sposobnost umanjena do određenog stepena, zavisno od stepena oštećenja funkcije. Radna sposobnost osobe sa invaliditetom – stepen usklađenosti preostalih sposobnosti osobe sa invaliditetom i njegovih znanja sa zahtjevima određenog rada u uslovima radne sredine. To je uspješna adaptacija osobe sa invaliditetom specifičnim uslovima rada na određenom radnom mjestu. Profesionalna orijentacija osobe sa invaliditetom – predstavlja kontinuirani proces pružanja pomoći izvršiocima rada, u ovom slučaju osobama sa invaliditetom, pri izboru budućeg poziva ili zaposlenja. Profesionalna orijentacija osobe sa invaliditetom predstavlja dio kontinuiranog procesa procjene koji prethodi obuci. Ona sadrži ispitivanja sposobnosti i sklonosti kandidata, informiranje i savjetovanje pri izboru zanimanja ili zaposlenja.

Prekvalifikacija – podrazumijeva profesionalnu orijentaciju osobe sa invaliditetom, odnosno preorijentaciju na istom nivou kvalifikacije, ali u drugo zanimanje.

Promjena radnog mjesta – pod ovim se podrazumijeva promjena u istom zanimanju i istom nivou kvalifikacije, sa profesionalnom rehabilitacijom ili bez nje. Zapošljavanje osobe sa invaliditetom – predstavlja njegovo uključivanje u proces rada bilo u uslovima otvorene privrede bilo pod specijalnim – zaštitnim uslovima u zaštitnim radionicama. Osoba sa invaliditetom – osoba koja ima dugoročna fizička, mentalna, intelektualna ili čulna oštećenja koja u interakciji sa različitim barijerama mogu otežati njeno puno i efektivno učešće u društvu na osnovu jednakosti sa drugima. Rehabilitacija osoba sa invaliditetom Termin ‘rehabilitacija’ odnosi se na proces koji ima za cilj da osobama sa invaliditetom omogući postizanje i održavanje njihovog optimalnog fizičkog, intelektualnog.

psihičkog i društvenog funkcionalnog nivoa, čime im se pruža mogućnost da promijene svoj život u pravcu većeg stepena nezavisnosti i samostalnosti. Rehabilitacija može obuhvatiti mjere za osposobljavanje i obnovu funkcija ili za nadoknadu gubitka odnosno nedostatka neke funkcije ili funkcionalnog ograničenja. Proces rehabilitacije ne obuhvata početnu medicinsku zaštitu. On podrazumijeva širok spektar mjera i aktivnosti od osnovne i opće rehabilitacije do ciljanih aktivnosti, kao npr. profesionalna rehabilitacija. Rehabilitacija osoba sa invaliditetom obuhvata tri faze koje se međusobno dopunjavaju i prožimaju. To su:

 1. Medicinska rehabilitacija, prva faza u procesu rehabilitacije osobe sa invaliditetom. Medicinska rehabilitacija ima za cilj anatomsku i funkcionalnu stabilizaciju stanja osoba sa invaliditetom i obuhvata kako fizičku tako i psihičku rehabilitaciju osobe. U tom procesu, pored ljekara specijalista, učestvuju i socijalni radnici.

 2. Profesionalna rehabilitacija je druga faza u postupku rehabilitacije osobe sa invaliditetom. Svrha profesionalne rehabilitacije je osposobljavanje osoba sa invaliditetom za rad, odnosno nastojanje da se očuva njegova preostalaradna sposobnost pa čak i njegova opća sposobnost. Profesionalna rehabilitacija predstavlja složen proces postupaka i mjera preduzetih u cilju osposobljavanja osoba sa invaliditetom za odgovarajuće izabrano zanimanje, odnosno posao koji treba da obavlja. Tamo gdje to ne može biti slučaj, treba biti terapijska mjera i naglasak treba stavljati na socijalnu rehabilitaciju. Vrlo je važno uzimati u obzir želje i ambicije osoba koje prolaze kroz rehabilitaciju.

 3. Socijalna integracija je krajnji cilj u procesu rehabilitacije osoba sa invaliditetom. Ona obuhvata i prožima ostale vidove rehabilitacije – medicinsku i profesionalnu. Pod socijalnom integracijom osoba sa invaliditetom podrazumijeva se njihovo potpuno uključivanje u društveno-ekonomski i kulturni život zajednice. Socijalna rehabilitacija se odnosi na porodičnu, radnu i društvenu sredinu. Iz tog razloga, porodica, kolektiv, drugi subjekti i društvo u cjelini imaju pravo i moralnu obavezu da osobama sa invaliditetom pored zaštite pruže i određenu podršku, kako bi se ona u potpunosti integrirala u život zajednice.

PREGLED STANJA U BIH

Sadašnje stanje u oblasti rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom u BiH je neprihvatljivo i nije riješeno na adekvatan način, iako je pravo na rad garantirano najvišim pravnim aktima BiH i entiteta. To znači da zapošljavanje treba posmatrati u uslovima nezavršenog procesa tranzicije i još uvijek do kraja netransformirane državne svojine u privatnu svojinu, koja već kao pretežna svojina karakterizira društveno-ekonomske odnose u BiH. Osobe sa invaliditetom se suočavaju sa problemima ostvarivanja prava na rad i zapošljavanje. Ti problemi se ogledaju u siromaštvu, djelimičnoj izolaciji, izostanku adekvatne podrške, onemogućenom pristupu javnim mjestima, bilo zbog arhitektonskih barijera bilo zbog diskriminirajućih stavova. Također, većina javnih transporta za njih je još uvijek nepristupačna, i još uvijek se na pravi način ne prepoznaju njihove potrebe i nisu uključeni u razvojne inicijative kao ni u kreiranje politika i programa koji ih se direktno tiču.

Posebno treba istaći problem koji je specifičan za Bosnu i Hercegovinu, gdje se u entitetima, kada je u pitanju pristup osobama sa invaliditetom, pravi velika razlika tako što se favorizuju osobe sa invaliditetom koje su kao vojnici ranjeni i stekli invaliditet, jer se svi resursi i pažnja usmjeravaju na rješavanje njihovih problema, dok su civilne osobe sa invaliditetom većinom ostale u nadležnosti socijalne zaštite koja nema sredstva ni kapacitete da odgovori njihovim potrebama.

Oblici zapošljavanja osoba sa invaliditetom

 U skladu sa međunarodnim propisima, propisima Evropske unije i unutrašnjim zakonodavstvom, osobe sa invaliditetom pravo na rad ostvaruju zapošljavanjem na više načina i u različitim oblicima. Uglavnom se radi o dva osnovna načina i oblika zapošljavanja: zapošljavanje na otvorenom tržištu rada i zapošljavanje pod posebnim uslovima, čime se osobe sa invaliditetom dovode u isti položaj i dobivaju jednak tretman kada je u pitanju pristup zapošljavanju i ostvarivanju prava na rad u odnosu na ostale osobe. U BiH ne postoji razvijen sistem profesionalne orijentacije za zanimanja kojima se objektivno osoba sa invaliditetom može baviti, uzimajući u obzir njene sklonosti, vrstu invaliditeta i preostali stepen radne sposobnosti. Procesu rehabilitacije, pa i profesionalne rehabilitacije, pristupa se nesistematično, ne postoje standardi niti zakonski okvir (osim u RS-u) koji na precizan način obavezuje određene subjekte u društvu da se bave ovim pitanjima. Osobe sa invaliditetom i njihove porodice nemaju adekvatnu podršku od strane društvene zajednice za uspješno uključivanje u procese obrazovanja, rehabilitacije i osposobljavanja za samostalan život i rad (pomoćnici, razna pomagala, pristupačno okruženje, osposobljeni nastavnici koji vode procese u oblasti obrazovanja i rehabilitacije i sl.). Ne postoje ni minimalni standardi, a da se i ne govori o jedinstvenom sistemu, koji bi se u oblasti rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom primjenjivao u cijeloj državi. Slična situacija je i u okviru entiteta. Posebno se to može reći za Federaciju Bosne i Hercegovine, u kojoj su pitanja iz ove oblasti u zajedničkoj nadležnosti Federacije i kantona. Bez obzira na određene pokušaje od strane entiteta i kantona da se unaprijedi sistem koji će podsticati zapošljavanje osoba sa invaliditetom još uvijek nije ni približno razvijena aktivnapolitika za podsticanje zapošljavanja osoba sa invaliditetom. Vlade entiteta, vlade kantona i agencije i službe za zapošljavanje čine određene pokušaje da ublaže ovaj problem, ali se ipak mora reći da su finansijska sredstva koja se ulažu u podsticanje zapošljavanja osoba sa invaliditetom simbolična, a njihovo usmjeravanje ne podstiče zapošljavanje osoba sa težim invaliditetom.

Obavezno zapošljavanje

Obavezno zapošljavanje osoba sa invaliditetom je zapošljavanje u javnom sektoru, u organima državne uprave, organima pravosuđa i drugim državnim organima, organima lokalne uprave, javnim službama, ustanovama i fondovima, te preduzećima u vlasništvu ili u većinskom vlasništvu Republike Srpske. Prema kvotnom sistemu, gore navedeni organi i druga lica dužna su da na odgovarajućem radnom mjestu, prema vlastitom izboru, u odgovarajućim radnim uslovima imaju zaposlen određen broj osoba sa invaliditetom u odnosu na ukupan broj zaposlenih radnika. Propisano je da u početku na svakih 49 zaposlenih radnika bude zaposlena jedna osoba sa invaliditetom, da bi na kraju isteka perioda od pet godina na svakih 16 zaposlenih radnika bila zaposlena jedna osoba sa invaliditetom. (za 2008. godinu to je na svakih 19 zaposlenih). Subjekat koji nije ispunio obavezu zapošljavanja invalida, dužan je svakog mjeseca prilikom isplate plata uplaćivati u Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom poseban doprinos u visini 0,2% od isplaćene mjesečne bruto plate svih zaposlenih radnika. U cilju sprečavanja zloupotreba u obaveznom zapošljavanju osoba sa invaliditetom pod općim uslovima prema kvotnom sistemu, pravilnikom su utvrđena radna mjesta i poslovi na kojima, pri zapošljavanju osoba s invaliditetom, uz zadovoljavanje ostalih potrebnih uslova, prednost imaju osobe sa većim procentom invalidnosti odnosno tjelesnog oštećenja.

Obavezno zapošljavanje osoba sa invaliditetom nije u suprotnosti sa načelima tržišne ekonomije, i tranzicijskim promjenama i ne predstavlja diskriminaciju u odnosu na ostale nezaposlene koji se nalaze na evidenciji za zapošljavanje i za koja ne postoji obaveza zapošljavanja. Ovaj način zapošljavanja ipak daje ograničene mogućnosti za zapošljavanje osoba sa invaliditetom.

Problemi u ostvarivanju prava na zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju

  • Nedovoljna usklađenost propisa,
  •  Nejednak tretman,
  • Nepotpuna zaštita osoba sa invaliditetom i problemi u ostvarivanju prava na zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju u oba entiteta su skoro identični i ogledaju se u sljedećim činjenicama: y Bosna i Hercegovina nije ratificirala Konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom i član 15. Evropske socijalne povelje – revidirane, koji se odnosi na zapošljavanje i ostvarivanje drugih prava osoba sa invaliditetom. y Federacija Bosne i Hercegovine nije usvojila odgovarajuće zakone i propise za zapošljavanje osoba sa invaliditetom
  •  BiH ni njeni entiteti nemaju strategije zapošljavanja uopće niti strategiju zapošljavanja osoba sa invaliditetom ili druge strateške dokumente kojima rješavaju problematiku zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije.

 -U entitetima Bosne i Hercegovine nije uveden u potpunosti socijalni pristup pitanjima invaliditeta i primijenjen jedinstven kriterij za ocjenu stepena invaliditeta i preostalih sposobnosti.

 – Također, entiteti nisu razvili jedinstvene institucionalne modele za ocjenu stepena invalidnosti i smanjene radne sposobnosti za sve osobe sa invaliditetom bez obzira na uzrast i uzrok nastanka invaliditeta, na bazi jedinstvenih kriterija i procedura koje se zasnivaju na međunarodnim standardima. – Također su nedovoljno razvijeni programi profesionalnog osposobljavanja, zapošljavanja i usavršavanja, uz omogućavanje pristupa programima cjeloživotnog učenja osoba sa invaliditetom.

 -Zapošljavanje osoba sa invaliditetom uvođenjem obavezne kvote i drugih stimulativnih mjera za zapošljavanje invalida u Federaciji BiH još nije obezbijeđeno.

-U Federaciji BiH ne postoji normativni okvir, a u Republici Srpskoj nedovoljno se podstiče i pomaže osnivanje i razvoj posebnih preduzeća za zapošljavanje osoba sa invaliditetom, kroz finansijsku i stručnu pomoć te administrativne i druge pogodnosti za njihov efikasan rad i poslovanje.

 –  U Federaciji BiH ne postoji a u Republici Srpskoj se ne pridaje dovoljan značaj zaštitnom zapošljavanju osoba sa invaliditetom kao jednom od kvalitetnijih načina zapošljavanja i uključivanja osoba sa invaliditetom u trž