TELEREHABILITACIJA DA/NE?

By | 2021-06-30T12:15:43+02:00 June 30th, 2021|Novosti|Comments Off on TELEREHABILITACIJA DA/NE?

#djecasposebnimpotrebama #kucnafizikalnaterapija #pandemija #covid19

Švedski naučnici navode da bol koja nastane kad se koža zagrije do temperature koja izaziva osjet neugode može umanjiti ako bolno mjesto protrljamo mekanom četkicom. To objašnjava zašto roditelji instinktivno grle i ljube dijete pri padu.

“Naučno je potvrđeno da je naša koža prepuna živčanih vlakana koja se pokreću kada nas netko grli, mazi ili nježno dodiruje, oni tada odašilju informacije u dio mozga zadužen za osjećaje i izaziva zadovoljstvo. Aktivacija ovih tzv. vlakana zadovoljstva ili C vlakana zaustavlja druga vlakna da raznose poruke o boli u mozak.

Samo ruka na ramenu u potrebnom trenutku krize ima učinak, ali ne zaboravite ako se osobe ne poznaju ili netko ne želi zagrljaj tada nema utjecaja, čak suprotno tj. izaziva se stres i izlučuje hormon stresa kortizol”.


Neuropsihijatar Jürgen Sandkühler s medicinskog sveučilišta u Beču.

Opće poznata i jedino primjenjiva praksa pružanja rehabilitacionih postupaka kod svih korisnika zdravstvenog sistema bio je tradicionalni pristup koji se realizuje u domovima zdravlja, bolnicama, rehabilitacionim centrima nar.uzr. “banja”, Centrima za osobe ometene u psihofizičkom razvoju i sl. ustanovama.

U normalnim okolnostima odvijanja životnog ciklusa, društvenog djelovanja i zadovoljavanja zdravstvenih potreba osoba koji su primorani koristiti usluge rehabilitacije, ovaj vid “tradicionalnog” načina pružanja usluga rehabilitacije u predhodnom periodu, sadašnjem periodu i u daljnoj budućnosti predstavlja(t) će jedini i opravdani put do otklanjanja ili smanjena onesposobljena koje uzrokuju hronične bolesti ili stanja.

 Posmatrajući i analizirajući zdravstveni sistem naše zemlje, na osnovu statističkih podataka, očigledan je vidan napredak i velika ulaganja u infrastrukturne projekte, nabavku oprema i pomagala u rehabilitacionim centrima i sl. ustanovama gdje se sprovode različiti rehabilitacioni tretman?!.

Ali, najbolji pokazatelj kvaliteta usluga koje dobijamo u ovim ustanovama je parametar “vlastite kože” tj. ono što smo od usluge dobili, na koji način i pod kojim uslovima (statistički kvantitet + , uslužni kvalitet -).

Fizikalna terapija osoba s poteškoćama u razvoju

                                                     

Uvažena profesorica E. Švraka, redovni profesor Fakulteta zdravstvenih studija u Sarajevu, predsjednica Saveza udruženja osoba s cerebralnom paralizom u BiH, autor velikog broja knjiga, naučnih radova, publikacija na temu osoba s poteškoćama u razvoju, u svojoj knjizi “Druga strana života”, detaljno analizira problematiku, strukturu, plan i program medicinske rehabilitacije osoba s poteškoćama u razvoju:

Plan i program medicinske re/habilitacije

Medicinska rehabilitacija se može definisati kao multi i interdisciplinarni menadžment

funkcionisanja i zdravlja individue (osobe).

Rehabilitacija može umanjiti simptome, onesposobljenje i vjerovatno troškove zdravstvene njege, postižući obostrani uspjeh, i za osobu i za društvo.

Fizikalna terapija

Fizikalna terapija osoba s onesposobljenjima obavlja se:

u CBR (Rehabilitacija bazirana na zajednici) ambulantama Domova zdravlja,

bolnicama,

institutima za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju i

centrima za rehabilitaciju (balneoklimatoterapijskim centrima).

CBR ambulante

Rad CBR ambulante mora biti tako koncipiran da postoji dobro organizirana, sinhrona i kontinuirana saradnja s drugim društvenim institucijama koje se bave problemima djece i odraslih s onesposobljenjima.

Trensverzalna i longitudinalna povezanost

Transverzalna povezanost podrazumjeva saradnju CBR ambulanti s dječijim vrtićima, školama, dječijim domovima i institucijama koje se bave s djecom s onesposobljenjima (škole za djecu sa senzornim i intelektualnim onesposobljenjima).

S druge strane, kroz longitudinalnu povezanost, ostvaruje se zadovoljavajući kontakti s višim stručnim i akademskim institucijama kao što su klinke i fakulteti. (E. Švraka “Druga strana života”, Sarajevo 2005.)

Poštujući stavove, plan i program pružanja usluga medicinske re/habilitacije djeci i osobama s poteškoćama u razvoju teoretski definisano ali u praksi ne realizirano.

Alternativna metoda rehabilitacije uključuje korišćenje telerehabilitacijskih tehnologija, kako bi se usluge rehabilitacije mogle „isporučiti“ u kućama pacijenata. Telerehabilitacioni sistemi imaju potencijal pružanja bilo koje fizioterapijske podrške za bilo koje grupe osoba kao što su starije, invalidne i bolesni, olakšavajući njihov kontakt sa fizioterapeutima i poboljšavajući njihov kvalitet života. Nekoliko studija pokazuje terapijsku korisnost telerehabilitacijskih sistema, a testovi zasnovani na virtualnoj interakciji pokazali su da to mogu biti jednako efikasni kao tradicionalni tretmani. Budući da je napuštanje klasičnih rehabilitacijskih sesija zbog dosade ili nezainteresovanosti relativno učestalo, motivirajući karakter telerehabilitacijskog sistema važan je faktor koji treba uzeti u obzir. U tom smislu, nekoliko studija je otkrilo da se telerehabilitacija na bazi virtualne stvarnosti (VR) doživljava kao ugodna i privlačna i da može da poveća intenzitet rehabilitacije i pacijentovog prihvatanja. Još jedna prednost programa telerehabilitacije je jednostavan pristup zdravstvenih radnika podacima prikupljenim od pacijenata putem interneta i mobilnih uređaja.  

Krsto Kovačević, magistar fizikalne terapije, predsjednik Komore fizioterapeuta Crne Gore, student druge godine doktorskih studija Zdravstvene nauke na Fakultetu zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu

Gdje smo tu mi? BiH, Dnevni centri, roditelji, korisnici… ?

Definisanje problema:

INTEGRACIJOM PREMA INKLUZIJI OSOBA S POSEBNIM POTREBAMA?

REALNI PRISTUP IT RIJEŠENJIMA SA IZVOĐENJE TELEREHABILITACIJE?

ISKUSTVA U PRAKSI – COVID19?

_____________________________________

Telerehabilitacija?!

Razvoj računalne tehnologije svakodnevno mijenja svijet kakav poznajemo. U razrednom okruženju podupirajuća tehnologija1 (AT) može pomoći učenicima s tjelesnim i intelektualnim poteškoćama u pristupu računalima. Služeći se njima, ovi se pojedinci mogu izražavati, raditi i učiti u situacijama u kojima su njihove sposobnosti prije bile iznimno ograničene (Logwood, Hadley, 1996.).

INTEGRACIJOM PREMA INKLUZIJI OSOBA S POSEBNIM POTREBAMA?

Društvena nastojanja posljednja dva desetljeća bila su vezana uz pokušaj integracije osoba s poteškoćama u razvoju u postojeće društvene okvire. Društvena inkluzija određena je kao put kojim se stvaraju nastojanja kako bi svaka osoba, bez obzira na okolnosti i iskustva, dosegnula svoj puni potencijal u životu (Lindstrand, 2002.).

Stoga je važno istaknuti razlike u određenju inkluzije u odnosu na pojam društvene integracije osoba s posebnim potrebama. Inkluzija naglašava važnost prepoznavanja nastojanja ljudi s poteškoćama u razvoju kao građana koji trebaju biti uključeni u društvo. Integracija predstavlja napore uključivanja pojedinaca u postojeće strukture unutar društva, dok inkluzija zagovara promjenu upravo postojećih društvenih struktura koje smatra odgovornima za isključivanje i izolaciju pojedinaca (Lindstrand, 2002. prema Northway, 1997.).

Računalna i internetska tehnologija imaju potencijal pružanja pomoći osobama s posebnim potrebama kroz pristup mnoštvu profesionalnih, obrazovnih , društvenih i ekonomskih izvora. Informacijska tehnologija (IT) time postaje ključno sredstvo sudjelovanja u društvenom životu (Lewin, Mavers, Somekh, 2003.).

REALNI PRISTUP IT RIJEŠENJIMA SA IZVOĐENJE TELEREHABILITACIJE?

Osnovni sistem telerehabilitacije ima bar jednu kameru koja omogućava fizioterapeutu da vidi i direktno nadzire terapiju (videokonferencija). Složeniji sistemi uključuju senzore koji mogu da bilježe kretanja pacijenta. Postojeći telerehabilitacijski sistemi orijentisani su na liječenje mnogih patologija. Mogu da se svrstaju u tri matične grupe. Prvu grupu čine oni sistemi koji predlažu korisnicima da nose uređaje.

Sistem igara usmjerenih na zadatak ocjenjuje mogu li osobe sa kognitivnim oštećenjem doći do nekih unaprijed određenih lokacija. Sistem koristi ugrađene inercijalne senzore za pametne telefone za nadziranje izvođenja vježbi i za pružanje akustične povratne informacije o greškama u radu i pri izvršenju. Neki sistemi koriste senzorizirane odjeće i senzore koje nose pacijenti za procjenu niza vježbi koje se odnose na njihov program vježbi.

U drugu grupu spadaju oni sistemi koji zagovaraju da korisnici ne nose uređaje, ali koriste uređaje za praćenje. Sistem koristi web kameru i adaptivno igranje za praćenje izvođenja vježbi. Trake su pričvršćene na dio tijela, a web kamera snima pacijentov pokret kako bi stvorila informacije o kvalitetu, efikasnosti i vještini pacijenta. Navedeni podaci mogu se koristiti za analizu pokreta tijela i mogu pomoći u dobijanju rezultata za dalje analize.

U trećoj grupi mogu se naći prijedlozi koji pripadaju području telerehabilitacione robotike.

Ti se sistemi smatraju troškovno korisnim alternativama u poređenju sa terapijom koja se bazira na klinici.

Prikaz predstavlja dva 3D avatara za vođenje pacijenta.

Avatar s lijeve strane vodi se prikazom položaja koje pacijent treba da dostigne ili pokreta koji pacijent treba da učini.

Avatar s desne strane u stvarnom vremenu pokazuje kretanje koje pacijent obavlja.

Prikaz pomoću avatara i kučica daje pacijentu informacije u stvarnom vremenu, te tako sistem omogućava i održava pacijente svjesnim njihove terapije.

Modul za prepoznavanje i procjenu sistema odgovoran je za nadgledanje izvođenja vježbi uključenih u terapiju koja je dodijeljena pacijentima.

Metoda daljinskog upravljanja terapijom

Metoda koja je potrebna za daljinsko upravljanje terapijama je teleimmerzija, koja je implementirana u podmodul susreta i komunikacije, a omogućava dvosmjernu multimedijsku komunikaciju u stvarnom vremenu i interakciju između dva korisnika (fizioterapeuta i pacijenta) unutar virtualnog okruženja.

Web komunikacija u stvarnom vremenu (WebRTC) je API (aplikacijski programski susret) kojim se omogućava stvarna razmjena audio, video i podataka između fizioterapeuta i korisnika u stvarnom vremenu, široko je prihvaćena za rješenja video konferencije.

Jedan od dostupnih alata na tržištu su i bežični inercijalni senzori pričvršćeni na tijelu pacijenta, koji emituju signale koji se snimaju, analiziraju i obrađuju posebnim mobilnim aplikacijama. Jednostavna upotreba ovih senzora može utjecati na vodeće rješenje u telerehabilitaciji.

AISENS Sensors with Orthyo app – Smar

Početak terapije pacijenta Orthyo senzorom je jednostavan. Pacijent prvo preuzme Orthyo aplikaciju na svoj pametni telefon ili tablet.

 Dijagnoza

Potrebno je napraviti profil pacijenta, a potom ispitati pacijenta s Orthyoom, a senzori će obaviti sva potrebna mjerenja.

 

 

Analiza

Otvori se Orthyo web aplikacija. Svi podaci trebaju biti prisutni, koji se prenose na analizu rezultata ispitivanja. Izabere se plan liječenja za svakog pacijenta. Napravi se izvještaj i preda pacijentu zajedno sa njegovim Orthyo senzorima. Može početi s terapijom.

 

Personalizacija

Senzori se postave na dio tijela kojem je potrebna terapija. Pacijent se uputi kako da izvede vježbe, koje će jednostavno i pravilno izvoditi u kućnoj sredini.

 

Telerehabilitacija

Pacijent samostalno vježba na bilo kojem mjestu i u bilo koje vrijeme. Može se provjeriti tačnost performansi, učestalost vježbanja i nadzirati sigurnost pacijenta bilo gdje i u bilo koje vrijeme. Može se kontaktirati pacijent i konsultovati njegove rezultate s drugim profesionalcima putem Orthyo aplikacije.

Prednosti:

– brz oporavak,

– mogućnost za rad sa više pacijenata,

– daljinski nadzor vježbanja,

– personalizacija vježbi,

– manje troškova i vremena

COVID19?

Pripremio:

Miralem Mulabdić, fizioterapeut