UTICAJ FINE MOTORIKE NA RAZVOJ GOVORA

By | 2021-07-08T12:41:42+02:00 July 8th, 2021|Novosti|Comments Off on UTICAJ FINE MOTORIKE NA RAZVOJ GOVORA

UVOD

Povezanost govora i pokreta je veoma važan korak u razvoju djeteta.

 Ruke su neprestano aktivne, one povezuju senzoriku i motoriku te preko njih velikim dijelom komuniciramo s okolinom. Kod djece, ta dvostruka funkcija igra važnu ulogu prije nego što progovori. Igre prstima i pjesme uz pokrete pomažu djeci da razviju razumijevanje ritma, kako ritma govora, tako i ritma glazbe. Takvi načini vježbanja i igranja s djetetom također mogu pomoći u proširivanju rječnika djeteta te pomoći u jezičkom razvoju. Sudjelovanje u takvim igrama djetetu daje priliku da se samostalno izražava i potiče ga na reagiranje putem korištenja tijela i govora.

„Poticati govor kod djeteta, njegovati govor, znači razumjeti zakonitosti njegova razvoja, ali i individualnost svakog djeteta. U skladu s tim potrebno je stvoriti okruženje koje će biti poticajno za govor. Prije svega, to se odnosi na stvaranje okoline u kojoj će se dijete osjećati sigurno i prihvaćeno.“ (Velički i Katarinčić, 2011., 6.)

1. MOTORIČKE VJEŠTINE

Motoričke vještine uključuju jačanje koordinacije pokreta, tačnije finu i grubu  motoriku. Gruba motorika je povezana s pokretima velikih mišića, dok fina uključuje pokrete manje mišićne skupine.

Veliku ulogu u tome ima igra kroz koju dijete razvija svoje vještine. Najbolje se uči kroz igru, ali ne bilo kakvu igru, nego onu u kojoj je dijete zaposleno takozvana svrsihodna igra, u kojoj razvija svoja čula i u kojoj stiče potrebne vještine. Također, motorika je usko povezana s razvojem govora. Djeca koja zaostaju u razvoju motorike najčešće imaju i govornih teškoća. Kada se govori o motoričkim vještinama, treba razlikovati grubu i finu motoriku.

1.1. GRUBA MOTORIKA

Pod grubom motorikom podrazumijevamo veće pokrete, tj. sposobnost izvođenja pokreta ruku, nogu ili tijela s određenom kontrolom. Aktivnosti koje potiču razvoj grube motorike kod djece su razne vrste igara na otvorenom, igre loptom,

skakanje, plesanje, plivanje ili trčanje. Gruba motorika je veoma važna za daljnji razvoj djeteta jer se na njenim osnovama temelji razvoj fine motorike.

1.2. FINA MOTORIKA

Fina motorika je sposobnost pravljenja preciznih, sitnih pokreta ruku uz

zadržavanje dobre koordinacije između prstiju i oka. U vještine fine motorike

spada pažljiva kontrola malih mišića ruku, stopala, prstiju kao i mišića jezika i

usana. Fina motorika se razvija rastom. Sami počeci razvoja fine motorike vezuju se za prve mjesece sa razvojem koordinacije oko-ruka. Razvoj počinje od glave, tako da beba prvo nauči kontrolirati usta, lice, jezik, pa od samog držanja glavice, ramena, preko ruku do same šake. Od početnih nespretnih pokušaja djetetovog samostalnog korištenja žlice, pokreti ruke tj. šake vremenom postaju precizniji, sve do trenutka kada dijete može uzeti olovku i kontrolirati ju. To je sposobnost da ruka i prsti izvrše zadatak koji kontroliramo okom tj. vidom. Dakle kada djeca uzimaju stvari između kažiprsta i palca, kada pokušavaju dohvatiti neke sitne 56 predmete, tada koriste vještinu fine motorike. Fina i gruba motorika su međusobno uvjetovane i razvijaju se u isto vrijeme jer se i mnoge aktivnosti koje dijete izvodi dešavaju njihovim zajedničkim korištenjem.

  • POKRET

Značajno je poticanje tjelesne aktivnosti od najranije dobi jer pokret utieče na psihofizički rast i razvoj, zdravlje, opće sposobnosti djeteta, ali i pridonosi samopoštovanju, pomaže u regulaciji tjelesne težine te prevenciji rizika od bolesti u odrasloj  dobi.

Djeca pokazuju spontan interes za tjelesno kretanje koje je jedna od osnovnih

potreba ljudskog bića. „Djetinjstvo je specifično životno razdoblje u kojem dijete savladava osnovne vještine pokreta i ima obilje energije koja mu omogućuje da ih usavrši.“ Pihač, M. (2011., 34.)

  • RAZVOJ POKRETA PRSTIJU RUKU

 Utjecaj manualnih pokreta na razvoj mozga bio je poznat još u II. st. u Kini, navode Herljević i Posokhova (2007.).

Jednostavnim pokretima prstiju uklanjamo napetost, ne samo u rukama, već i u

govornim organima, u usnama i jeziku. Upravo igre prstima čine dijete

opuštenijim, emocionalno i mentalno. Vježbe prstićima potrebno je započeti još od ranijeg djetinjstva, na način da se blago masira, miluje i razgibava prstiće.

  • GOVORNI RAZVOJ

Poznavanje faza govornog razvoja jako je važno kako bi se dječji govor razumio i mogao poticati. Djetetov govor treba pravovremeno i primjereno poticati pa se djetetu treba obraćati ispravno govoreći. Pogrešno je ispravljati ga i inzistirati da papagajski ponavlja riječi, fraze i rečenice.

Postoje dva osnovna razdoblja govora, navodi Velički (2011.).

To su predverbalno i verbalno razdoblje. Ističe kako je predverbalno razdoblje od rođenja do prve smislene riječi, a po nekima čak i do prve rečenice. U predverbalnom razdoblju možemo razlikovati četiri faze. Prva faza traje od rođenja do 2. mjeseca starosti djeteta, druga faza traje od 2. do 5. mjeseca, treća

od 5. do 7,5 mjeseci i četvrta faza traje od 7,5 sve do 12,5 mjeseci. Naime, drugo razdoblje govora djece, kako je to već spomenuto, je verbalno razdoblje i ono se tiče razdoblja od prve smislene riječi odnosno rečenice do automatizacije govora.

„Kad dijete u razvoju svoga govora iz predverbalne faze gukanja prijeđe u

verbalnu fazu, pa se ritam slogova pretvori u ritam riječi, kažemo da je dijete

progovorilo. Kod većine djece prva se riječ pojavljuje između 10. i 15. mjeseca

života.“ (Velički i Katarinčić, 2011., 10.)

  • POVEZANOST GOVORA I MOTORIKE

Govor zahtjeva razvijenost motoričkih vještina.

Sama produkcija govora podrazumijeva pomicanje i kontroliranje mišića lica,

obraza, samih usana, jezika.  Filozofi su dokazali da razina razvijenosti dječjeg govora izravno govori o stupnju formiranosti finih pokreta prstiju ruku“ (Herljević i Posokhova, 2007., 115.). Navedene autorice naglašavaju da što su djetetovi prstići aktivniji, tim se bolje ostvaruje njegov govorni, intelektualni i emocionalni razvoj. U suprotnom, kada razvoj fine motorike zaostaje, tada zaostaje i razvoj govora.

“Znanstvenici su došli do ozbiljnog zaključka da se formiranje važnih govornih zona u mozgu ostvaruje pod utjecajem živčanih impulsa prstiju ruku.“

Funkcija pokreta ruke razvija se od cjeline – cijele ruke prema dijelovima – pojedinačni prsti i lakat te od sredine dlana prema van – vrhovi prstiju. Kordinacija oko – ruka je posebno značajna budući da imamo mogućnost

kontroliranja ruku uz pomoć očiju te se na osjetilo vida vrlo često i puno oslanjamo.

Jasan primjer za ovu funkciju je učenje pisanja. Kod pisanja nam upravo vid daje početnu i završnu informaciju i također informaciju o tijeku pisanja.

Vježbe koje se provode u logopedskoj terapiji potkrepljuju ovu spoznaju: „…budući da očima ne možemo vidjeti usta (kao što možemo ruke), često se u terapiji upotrebljava zrcalo“ (Velički i Katančić, 2011., 20.). Autorice spominju kako valja razmotriti ne samo temeljnu važnost fine motorike prstiju, nego i njezinu povezanost s govorom. „Zanimljivo je da se dijelovi središnjeg živčanog sustava, odnosno moždane stanice koje su zadužene za govor, nalaze na istome mjestu kao i zrcalni neuroni

odgovorni za sustav upravljanja pokretom“ (Velički i Katančić, 2011., 21.). U

razdoblju između šestog i osmog mjeseca starosti dijete počinje rukama izvoditi ritmične pokrete. Pokreti se mogu izvoditi pljeskanjem ili tapšanjem. Motorika, koja je bila izvan djetetove kontrole, postaje kontrolirana i ritmična. U razdoblju između osmog i desetog mjeseca starosti djeteta u razvoju motorike, navodi autor, uočavamo jednostavne geste. Neke od gesta su mahanje ili pokazivanje. Istodobno se u govoru javljaju prve riječi koje nose isto značenje: „To“, „pa-pa“ i sl.

Nakon toga dijete počinje oponašati radnje koje su mu do tad bile nepoznate.

Sukladno tome, počinje govoriti riječi koje još nije znalo. U daljnjem razvoju, kad dijete bude došlo do dobi od dvije do dvije i pol godine, ono počinje graditi različite konstrukcije od kocaka. Tada to predstavlja motoričku razinu. Štoviše, na govornoj razini dijete istodobno govori gramatički pravilnijim rečenicama i stvara vlastiti govor. „Kada razvoj pokreta prstiju odgovara dobi, razvoj govora je također normalan. Kada razvoj fine motorike zaostaje, zaostaje i razvoj govora“

  • VJEŽBE ZA RAZVOJ MOTORIKE I GOVORA

Fina motorika ruku i razvoj govora su povezani. Znanstveno je dokazano da veliko značenje za razvoj govora kod djece ima upravo motorika ruke, posebno prstiju. Lako je uočiti povezanost tih dviju funkcija . Sigurno ste primijetili da se djeca, u trenutku kada ne mogu pronaći potrebnu riječ, pomognu rukama i gestama. I obrnuto, dijete dok piše ili crta, često nesvjesno plazi jezik. Fiziolozi su dokazali da je razina razvijenosti dječjeg govora proporcionalna stupnju formiranosti finih pokreta prstiju ruke. Kad razvoj pokreta prstiju odgovara dobi, razvoj govora je također uredan, a kad razvoj fine motorike zaostaje, zaostaje i govor. Ta informacija koju nam dijete može dati je iznimno važna jer eventualne govorne probleme možemo predvidjeti i prije nego što dijete progovori. Finu motoriku treba razvijati od najranije dobi jer se zone koje odgovaraju za govor i pokrete prstiju u mozgu nalaze vrlo blizu. Poticanjem fine motorike, potičemo i susjedne zone što upravljaju govorom. Kod provođenja igara važan je jezični aspekt za koji moramo naglasiti da nije sadržan samo u tekstu, već glavnu ulogu ima roditelj ili staratelj.

 Zbog toga tekst prije izvođenja treba dobro poznavati i uvježbati.

Posebno je važno napomenuti da pokrete koje smo jednom uveli za određene

stihove moramo izvoditi uvijek na isti način, dakle ne mijenjati ih kod ponovnog izvođenja, jer će dijete ostati zbunjeno, a to nije cilj. Autorice Velički i Katarinčić (2011.) ističu kako pri izvođenju igara prstima djeca moraju biti usredotočena kako bi pravilo izvela radnju. Isto tako, trebaju uvježbati preciznost kako bi mogla pravilno ponoviti tijek određene radnje. Pritom se na najučinkovitiji način povezuju pokret i govor tj. omogućuje se poticanje govora pokretom. Valja naglasiti da dijete ne smijemo prisiljavati da tekst ponavlja za nama u svrhu učenja teksta napamet, to će se dogoditi spontano. Izvest će to na način da će dijete prvo ponavljati gestu, a stihove će zapamtiti tijekom vremena te će oni postati djetetovim unutarnjim blagom koje će ga činiti radosnim i bogatim.

ZAKLJUČAK

Najvažniju ulogu u razvoju djeteta prvenstveno ima sam roditelj pa tek onda terapeut. Roditelj je taj koji provodi najviše vremena sa djetetom, dok terapeut izvršava postavljene ciljeve. U svemu što radimo pred djecom i za djecu

treba se potpuno aktivirati, a onako kako ćemo mi nešto prenijeti na djecu, ona će baš tako ponovno demonstrirati i uživati. Prema tome, to im se uveliko treba omogućiti. Ne postoji dijete koje se neće priključiti aktivnosti prepunoj pokreta i govora koji ju oplemenjuju.

Radile:

Erna Samardžić bach.specijalni edukator i rehabilitator

Selma Maličević bach.logoped i surdoaudiolog